Jedan od najpoznatijih drevnih sportova (za koji ste sigurno čuli) su bile gladijatorske borbe – naoružani muškarci, obično robovi ili k...
Jedan od najpoznatijih drevnih sportova (za koji ste
sigurno čuli) su bile gladijatorske borbe – naoružani muškarci, obično robovi
ili kriminalci, u areni jedni protiv drugih, ili protiv tigrova, lavova,
krokodila…
Iako ozljede i smrtni slučajevi nisu bili rijetka pojava,
gladijatori su ipak mogli steći veliko bogatstvo, slavu pa čak i slobodu kroz
pobjede. Ali ovo nije bio jedini krvavi sport u istoriji, a u nastavku pišemo o
5 manje poznatih a jednako (ili više) nasilnih drevnih sportova.
5. Bughazi
Danas je polo omiljena zabava engleskih plemića i
uglavnom gornje klase, a igra se s malom loptom veličine biljarske kugle, i
nikad s ljudskom glavom ili glavom mrtve koze. No, to su ‘lopte’ s kojima je
sve započelo… samo pod drugim imenom: bughazi.
Kada se polo prvi put počeo igrati početkom 5. stoljeća,
bio je sve samo ne sport koji su igrali plemići, već konjanici perzijske vosjke
koji su našli zabavan način da poboljšaju svoje vještine. Izvorni polo se
razlikovao od današnjeg u dvije stvari – lopta je bila glava mrtve koze, a
timovi su se sastojali od po nekoliko stotina ili hiljada igrača na obje strane
(za razliku od današnjih četiri vs četiri).
Vjeruje se da su prvi turnir osvojili turski konjanici
koji su pobijedili Perzijance (igrali su sa glavom mrtve koze), a mongolski
osvajač Genghis Khan je kasnije uveo popularnu promjenu: prije početka meča se
odrubi glava protivničkog vojnika, i umjesto glave mrtve koze ona bude ‘lopta’.
4. Ullamalitzli
Ullamalitzli je bio ceremonijalni sport koji su Asteci
igrali nekoliko stotina godina prije evropskog otkrića Amerike. Igrao se tako
što se dvije ekipe takmiče ko će prvi provući malenu gumenu lopticu kroz kameni
obruč, a prilikom toga su za manevrisanje loptom mogli koristit samo svoje
kukove, koljena i kose kamene zidove. Kada jedna od ekipa postigne prvi gol,
igra bi odmah završavala.
Igra je bila popularna među narodima Meksika i Središnje
Amerike i prije Asteka, a poznato je da su je igrali i Maye. Sam sport nije
bilo toliko krvav… sve do samog kraja, kada se kapiten gubitničkog tima
žrtvovao bogovima…
3. Knattleikr
Mnogi aspekti vikinških običaja i kulture i danas ostaju
nepoznati, pa tako i o njihovom popularnom sportu knattleikru znamo poprilično
malo. No, jedno je sigurno – bio je brutalan i nasilan, jer im je sport služio
kao dodatni trening za borbu.
Iz nejasnih opisa u islandskoj “sagi”- istoriji Vikinga
koja se prenosila usmeno stotinama godina prije nego što je konačno zapisana u
13. stoljeću, njihov sport najbliže
možemo opisati kao nasilan kriket. Glavna razlika između današnjeg i vikinškog
kriketa je u tome što danas igrači mogu
očekivati da će preživjeti do kraja utakmice. Vikinzi, s druge strane, nisu
uvijek bili te sreće. Nekoliko zapisa govori o tome kako su u toku mečeva
igrači ubijali jedni druge bez nekog posebnog razloga (vjerovatno su bili loši
gubitnici…).
2. Pankration
Drevnim Grcima možemo zahvaliti za Olimpijadu,
najpopularniji sportski događaj na svijetu, ali im također možemo zahvaliti i
što jedan od njihovih popularnih sportova nije preživio do danas. Pankration je
bio jednostavan sport. Pravila su bila jasna – sve je dozvoljeno osim ubijanja
protivnika, jer se to smatralo faulom, i mrtvi protivnik bi bio proglašen
pobjednikom.
Dakle, ideja cijelog sporta je bila da toliko izudarate
protivnika (nogama, rukama, glavom… čim god stignete) da ga što više približite
smrti, a da ga pri tome ne ubijete. Najbolja opcija je bila da protivnički
igrač od silnih udaraca izgubi svijest.
I da… takmičari su bili goli.
1. Kotrljanje sira
Jedan od najčudnijih (i opasnih) sportova u istoriji (koji
se igra i dan danas) je sasvim sigurno godišnje takmičenje u kotrljanju sira
koje se održava na Cooper Hill-u u Gloucestershireu, Engleska.
Pravila sporta su jednostavna: do 20 natjecatelja trči
niz strmu, neravnu padinu za 3 kilograma teškim kolutom sira, pokušavajući ga
uhvatiti prije nego što dođe do dna, 300 metara ispod. Tokom dana se odigraju
četiri utrke, tri za muškarce i jedna za žene, a brojni istorijiski zapisi, kao
i moderni video zapisi svjedoče o opasnostima koje ovaj sport nosi sa sobom: desetine
slomljneih kostiju i razbijenih glava – i to ne samo među natjecateljima, već i
među publikom u koju se natjecatelji ‘zabiju’.
Niko nije siguran kako je započelo kortljanje sira, a
vjeruje se da vuče korijene iz drevnih paganskih rituala plodnosti ili žetve. (pixelizam.com)
